Nadahnuće za kraj svibnja: staza Put života
Svibanj je ipak trebalo završiti nečim surovim, a ne kako sam jučer nadobudno strpala u objavu kako zatvaram sezonu Velebitom. Negdje sam čak izjavila kako sam se zaljubila u Velebit ispričavajući se voljenoj Dinari, zaboravivši pri tom kako u kalendaru imam zapisan izlet s Ankicom baš na Dinaru, doduše Omišku. Kako je tek pokazala zube prvih sat vremena! Koljena će pričati narednih dana, sigurna sam.
Dobrodošlica risu Pinu na magičnom Velebitu
Malo je jedan život za Velebit, kaže citat na kojeg sam nabasala tražeći karizmatične velebitske pikanterije na internetu. Doista! Dan ispuštanja veličanstvenog risa Pina došao je točno kao šlag na kraju ove svibanjske eko-rapsodije.
In vino veritas – avanture po Pelješcu (prvi dio)
NA KRAJU SVITA Tako glasi jedna od uvijek izgovorenih rečenica kad dođem na Pelješac. Beskrajno čisto, plavo more i neopisiv mir koji me obuzme. Tamo gdje je ništa sve, a sve bude ono-što-ne-možeš-niti-objasniti. Na Zmijino brdo (sv. Ilija), najvišu točku Pelješca, skoro pa mogu zatvorenih očiju, ali ostatak Pelješca ostao je neistražen, stoga je trebalo […]
Izlet bez plana i prvo službeno ptičarenje!
Preživjeli smo sve što se od nas tražilo. Dobro, možda i malo više od toga jer nam je u travnju upisan Mokkin bliski susret sa zmijom. Bilo je vrijeme obuti gojzerice, uzeti fotić i ravno u prirodu!