Loading

Dobrodošlica risu Pinu na magičnom Velebitu

Malo je jedan život za Velebit, kaže citat na kojeg sam nabasala tražeći karizmatične velebitske pikanterije na internetu. Doista! Dan ispuštanja veličanstvenog risa Pina došao je točno kao šlag na kraju ove svibanjske eko-rapsodije. Obilježavanje važnih datuma je samo podsjetnik cijeloj zajednici da bude (i ostane) u zdravom i odgovornom odnosu s prirodom i okolišem za sve buduće generacije. Teško? Ne baš, samo se treba pinkicu trgnuti, mijenjati navike, učiti i razvijati dijalog s živim svijetom koji nas okružuje.  

srce Štirovače

O Velebitska vilo!

Ulazak u srce Štirovače čini se kao živopisna bajka. Oku uhvatljive boje ovdje su zeru jasnije i romantičnije. Svježi planinski zrak ulazi u nosnice i čisti svaki umor ranojutarnjeg buđenja, a maglovito i prohladno jutro, kao da je zaboravilo da je lipanj na pragu. Domaćini nas upozoravaju kako je to za Velebit uobičajeno. Ta, što smo mi Dalmatinci mislili?

Nakon karantene i svih zbivanja koji su napokon iza nas, vrijeme je vratiti se u normalu. Velebit je odavno bio na mojoj rampi želja i strpljivo čekao trenutak za oboriti me s nogu.

Kažeš, ispuštanje risa na Velebitu? Nakon ispuštanja risa Alojzija na Paklenici, nisam mislila da će išta više moći nadmašiti prvu polovinu godine. Može, može!

Ekipa iz Slovačke koja je posebnim transportom prevozila risa stigla je ravno na granicu NP Sjeverni Velebit i PP Velebit, dva prekrasna mozaika najrazličitijih staništa koja su dom mnogim biljnim i životinjskim vrstama. Po njihovom dolasku, šušur i adrenalin uzvanika i cijelog tima brojio se u beskonačnosti. Zbijeni u redove, raširenih očiju, uzbuđeni i sretni, čekali smo taj the moment, trenutak otvaranja vratašaca koji je risa dijelio od najljepših velebitskih prostranstava.  

U svega tri sekunde, ris Pino otrčao je u svoju misiju spašavanja dinarske populacije od izumiranja! Elegantnim trkom, ni ne osvrnuvši se na nas gledatelje, brzo je nestao u gustoj, bogatoj i idiličnoj šumi. Kakav prizor!

Moj pokušaj fotografije risa.
Ma čekaj! Pa imali smo profesionalce! Fotografija: Marko Matešić

Pino, želimo ti svu sreću u istraživanju Velebita!

Tek kad smo ostali sami  na ledini, bilo nam je jasno da smo upravo svjedočili prizoru kojeg rijetki imaju priliku vidjeti. Kakva čast i privilegija, rekla bih. Ostalo je još nazdraviti Pinovom dolasku i subotu nastaviti u opuštenom (slavljeničkom) raspoloženju.

U posljednih godinu dana, šest risova je naseljeno u Hrvatsku i Sloveniju, a zajednička misija im je svojim genima povećati raznolikost dinarske populacije i zaustaviti njeno izumiranje. Ludom srećom, imala sam čast biti na ispuštanju rumunjskog risa Alojzija na Paklenicu u cik prije nego nas je karantena zatvorila u domove. Sada u svoju bilježnicu trenutaka ushićenja mogu upisati kako sam (do sada) vidjela dva risa (!) i imala priliku raditi s izvanrednim, talentiranim i velikim stručnjacima! Naravno, ništa ne bi bilo ni približno tomu da vjetar u moja leđa ne daju odlični, strpljivi mentori puni podrške – i zato im od srca hvala na svakoj prilici.

LIFE Lynx ?

LIFE Lynx je međunarodni projekt s ciljem zaustavljanja izumiranja populacije risa u Dinaridima. Provodi se u razdoblju 2017. – 2024. godine, pod sufinanciranjem Europske komisije, Fonda za zaštitu okoliša i energetske učinkovitosti, Ureda za udruge Republike Hrvatske, te Ministarstva za okolje in prostor Republike Slovenije. Nakon izumiranja početkom 20. stoljeća, populacija risa u Dinaridima je ponovno uspostavljena 1973. reintrodukcijom 6 životinja iz Slovačke u Sloveniju, te su svi risovi koji danas žive u Sloveniji, Hrvatskoj,te Bosni i Hercegovini potomci tih 6 životinja. Jedini spas za održavanje populacije je naseljavanje novih, zdravih jedinki, koje će zaustaviti parenje u srodstvu.  Planirano je naseljavanje ukupno 14 risova iz Karpata u Dinaride, 4 u Hrvatsku te 10 u Sloveniju.

Ako se pitaš zašto baš Pino? Iza imena Pino, protkana je podrška i suosjećanje prema Italiji, koja je pretrpjela ogromne gubitke tijekom epidemije virusa Covid-19. Italija je ujedno partner na LIFE lynx projektu, čiji cilj je i povezati populacije risa u Alpama i Dinaridima kako bi se osigurala dugoročna održivost tih ugroženih populacija. Čast za imenovanje risa pripala je talijanki Michelle Pozzini, volonterki koja se prošle jeseni pridružila LIFE Lynx timu u svrhu izrade magisterskog rada. No osim iskustva na ovom važnom projektu, Michelle je doživjela i epidemiju i potres.

”Sretna sam i zahvalna na ovoj nevjerojatnoj prilici! Imenovati risa poprilično je uzbudljiv i nesvakidašnji zadatak. Pino je skraćenica od “alpino”, što na talijanskom znači “planinski”. S druge strane, u imenu se krije i uvijek zeleni bor (Pino) koji je prilagodljiv na ekološke uvjete, izdržljiv i dugovječan je. I baš takve atribute želim došljaku Pinu!”, poručila je mlada biologinja iz Italije Michelle Pozzini. 

I ja sam zahvalna i sretna!

Trebalo je valjda nešto i raditi 🙂

Za uspomenu nam ostaje, osim upoznavanja s Pinom, i zajednička fotografija (Ivana & Zdravko nedostaju, ali su nam u mislima!) za album 2020. godine!

Teru smo zbunili!

Hm, što donosi lipanj? Nešto dobro se već šuška!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *