Loading

In vino veritas – avanture po Pelješcu (prvi dio)

NA KRAJU SVITA Tako glasi jedna od uvijek izgovorenih rečenica kad dođem na Pelješac. Beskrajno čisto, plavo more i neopisiv mir koji me obuzme. Tamo gdje je ništa sve, a sve bude ono-što-ne-možeš-niti-objasniti. Na Zmijino brdo (sv. Ilija), najvišu točku Pelješca, skoro pa mogu zatvorenih očiju, ali ostatak Pelješca ostao je neistražen, stoga je trebalo iskoristiti priliku za ispraviti tu nepravdu.

Podobuče

Za završetak radnog tjedna i u zdravlje vikendu, odabrali smo makadamsku šetnicu iz malog mjesta Podobuče prema padinama Dingača i mjestu Borak. U pitomoj uvali, smjestila se turistička oaza Podobuče u kojoj tijekom cijele godine živi svega 30-ak stanovnika. Povijest kaže kako je u tom ruralnom naselju temelj udario danas porušeni ljetnikovac obitelji Mažibradića iz Dubrovnika, pa su u naselju ostali nizovi ribarsko-vinogradskih kuća. Jedina crkvica nalazi se na u sredini naselja ostavljajući bez daha pogled na Pelješki kanal. Ta crkvica, posvećena sv. Andriji, je izvorno bila u sklopu dubrovačkog ljetnikovca (Mažibradića, vjerojatno), oblikovana je u duhu kasne renesanse te se bilježi među spomenike lokalnog značenja.

Podobuče je 1847. otvorilo svoju nižu pučku školu! Na internetskom bespuću naiđoh na podatak: Škola u Podobuču: ”Učitelj Miho Chentra 30. rujna 1847. izvješćuje nadzorništvo da ima sedam učenika. U toj školi 3. rujna 1853. kapelan Ante Grillo ima 19 učenika.”

Makadamom nastavljamo prema padinama Dingača.

Na vrijeme smo shvatili kako do mjesta Borak ipak nećemo stići tempom fotografiranja svakih par metara, pa smo se odlučili počastiti kavom – u vinogradu. Opće je poznato kako Pelješac daje najbolja vina, stoga ni ne čudi podatak kako je pelješko vinogorje jedno od najvećih u Lijepoj našoj. Zbog refleksije sunca od mora i kamena stvaraju se odlični uvjeti za nakupljanje šećera u grožđu, osobito na čuvenim pelješkim položajima Dingaču, Postupu i Stagnumu, pa ovi vinogradi okrenuti prema jugu daju najkvalitetnija crna vina u Hrvatskoj.

Svete kapljice Dingača, Dingač – prvo hrvatsko vino zaštićeno zakonom, kazujem Marku dok točim tursku kavu iz termosice u čašu. ”Jednom ću proći svih 61 km Napoleonskog puta i kročiti nogom u sve vinske podrume!” – rekoh još jasnije.

DINGAČ je ime ograničenog položaja u pelješkom vinogorju i zaštićeno vrhunsko vino (dingač). Na položaju Dingač i na površini od oko 60 ha proizvede se godišnje između 2.000 i 3.000 hl. vina. Vino dingač je tamnocrvene do ljubičasto tamnocrvena boja s modrim refleksima,  skladno je i puno, ugodno gorkastog i trpkastog okusa. Aroma i naročito bouquet su mu izraženi i samo njemu svojstveni. Zbog nazočnosti prosušenih bobica u grožđu sorte plavac mali crni koja se jedina uzgaja na ovom položaju i iz koje se proizvodi ovo vino, sadržaj alkohola u nekim se godinama približi gornjoj mogućoj granici koju prirodnim putem uopće mogu stvoriti kvasci alkoholnog vrenja. Ponekad se vrenje zaustavi, pa u vinu zaostane neprevrela šećera, pa su za ovo vino, slično kao i za vrhunsko vino postup moguća dva tipa, suhi i polusuhi. Vino dingač je naše prvo zaštićeno vrhunsko (tada, 1965. god. kao čuveno) vino kojega dobar glas se opravdano pročuo po cijelom vinarskom svijetu.

Tako kaže Leksikon hrvatskog vinarstva

Carpe diem! (kad smo već krenuli s latinskim forama)

Subotu jutro smo proveli radno; ćaćin projekt, star skoro desetljeće napokon je dobio krov. Čim je sunce dotaknulo podne, sklonili smo se pod krov i fešta je mogla početi. U Dalmaciji se fešta sve a do danas se zadržao običaj, čak i u urbanim sredinama, da se prilikom podizanja krova na kući, stavi barjak i priredi – fešta. A gdje je fešta – tu dolazi i vino! Doduše, mi biramo vino uz more i zalazak sunca, jer kako drugačije?

Pičimo prema Mokalu, tradicionalno kamperskom mjestu smještenom tik uz Pelješku cestu, okruženo vinogradima i bujnom borovom šumom. Pokušavamo otkriti tajne dobrog vina i vještine kušanja: ulijevamo u fensi čaše i lovimo miris vina vrteći ih, pa kušamo, mljackamo ustima. U maniri vrsnih poznavalaca vina, makar onih studentskih boca, usput se sladimo – napolitankama. Kratak je život, za istinski uživati treba znati kako uživati.

POSTUP je ime ograničenog položaja u pelješkom vinogorju i ime zaštićenog vrhunskog vina. Na položaju Postup i na površini od oko 50 ha vinograda, u dobroj se godini proizvede oko 3.400 do 4.000 dt grožđa, odnosno oko 2.400 hl vina. Naime, dobra je ona godina u kojoj zbog specifičnih mikroklimatskih uvjeta dio grožđa sorte plavac mali crni prijeđe u stanje prezrelosti, tako da najmanje oko 30 % bobica bude u stanju suška, čime se poveća šećer i stvore mnogi drugi sastojci od značajnosti za kakvoću budućega vina. Vino postup karakterizira visok sadržaj etanola (nerijetko i više od 14 % vol.) i suhog ekstrakta (kojega se sadržaj kreće više od 30 g/l). Vino ima boju ljubičasto-tamnocrvenu s modrim refleksima, ugodnu i samo tom vinu svojstvenu aromu i bouquet. Postup je na tržištu oduvjek bilo cijenjeno vino, o čemu govori i podatak da je prodavano i do četiri puta skuplje od cijene što su je postizala druga dalmatinska crna vina. Postup je drugo (odmah nakon dingača) po redu zaštićeno vrhunsko vino kod nas (1967.).

Iz Leksikona hrvatskog vinarstva

Vino nam polako kvari moždane vijuge i misli su nam raštrkane u željama, idejama i kreativnim planovima. Što bi bilo kad bi bilo? Kako bi, na primjer, izgledao život na Pelješcu? Ono, za zauvijek? Radujemo se danu, pratimo valove kako udaraju u obalu, fotografiramo kadrovima prekrasne nam Bogom dane zemlje koja traži malo: poštovanje i čuvanje ko zjenicu svog oka!

Ostalo nam je još ispratiti dan i nazdraviti dobrom početku vikenda. Čeka nas još lipih mista na Pelješcu!

ps. U osobito vrijedne predjele, prirodne i kulturne krajobraze zaštićeni su područje vinograda Dingač, područje vinograda Postup te potez Mokalo – Kapetani – Podobuče. #ovezemljeblago , zar ne?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *