Vjerujem kako se neću tako lako odreći bloganja,
pa će se ovdje naći i novih tekstova kroz koje ćeš me sigurno moći još bolje upoznati.
Kada su mačkule zagrmile sa Starog grada, potjeravši tako ptice na jutarnji prelet centrom, budnica Gradske glazbe poput alarma je najavila sve što dan Alke treba iznijeti. Zakleli bi se domaćini, da otkad je svita da Alku ništa ne može slomit. Kakvi bakrači, neke boleštine, zabrane? Nema, razumi, nema.
Svibanj je ipak trebalo završiti nečim surovim, a ne kako sam jučer nadobudno strpala u objavu kako zatvaram sezonu Velebitom. Negdje sam čak izjavila kako sam se zaljubila u Velebit ispričavajući se voljenoj Dinari, zaboravivši pri tom kako u kalendaru imam zapisan izlet s Ankicom baš na Dinaru, doduše Omišku. Kako je tek pokazala zube prvih sat vremena! Koljena će pričati narednih dana, sigurna sam.
Malo je jedan život za Velebit, kaže citat na kojeg sam nabasala tražeći karizmatične velebitske pikanterije na internetu. Doista! Dan ispuštanja veličanstvenog risa Pina došao je točno kao šlag na kraju ove svibanjske eko-rapsodije.
NA KRAJU SVITA Tako glasi jedna od uvijek izgovorenih rečenica kad dođem na Pelješac. Beskrajno čisto, plavo more i neopisiv mir koji me obuzme. Tamo
Preživjeli smo sve što se od nas tražilo. Dobro, možda i malo više od toga jer nam je u travnju upisan Mokkin bliski susret sa zmijom. Bilo je vrijeme obuti gojzerice, uzeti fotić i ravno u prirodu!
Nakon što se dogodio prelazak iz dugotrajne komforne zone u novu, dinamičniju i apsolutno neobičnu sredinu, znala sam da me čekaju novi izazovi. Kako su rasle aktivnosti, tako su se stvarale i nove prilike. Jedna od njih je bila prvi terenski obilazak Dinare u siječnju.
Sretan nam Dan žena! Sretna sam i ponosna što sam imala priliku upoznati divne žene Cetinskog kraja koje svoju ljubav i pažnju posvećuju čuvanjem tradicije, nošnje i običaja.
Subotu smo proveli zajedno s prijateljima u edukativnoj akciji Turist u svom gradu. Kako nam je bilo, što smo naučili o Sinju i kakve su fotke, zavirite i nastavite čitati.
Često me znaju pitati kako sam počela planinariti ili što je sve potrebno za biti planinar? Kakve gojzerice nositi, štapovi, cvike, koji ruksak, kakva kondicija, koliko znanja treba imati? U nastavku teksta čitajte o jednom od izleta planinarske škole.
SVE NA JEDNOM MJESTU
kontakt
Živim u Sinju, ali s današnjim mogućnostima tehnologije to nije nikakav nedostatak za vidjeti se ‘uživo’
Korijandulica, obrt za vizualne komunikacije, usluge i trgovinu, vl. Melani Glavinić, Sinj
© 2023 Jada | Terms and conditions | Refund and returns
