Jedan i triedeset je ujutro. Ležim na intenzivnoj i blago se smrzavam. Nju, umotanu štrucu, odnijeli su na spavanac, a mene su ostavili u sobi da se odmorim. Sutra me čeka težak dan, kažu. Odmori se, spavaj, trebat će ti energija, ponavlja sestra. Tuče me adrenalin, ne mogu spavati. Šaljem Marku poruke kako je ona divna, kako miriše. Savršena je. I raspadam se, više ništa neće biti isto. Neka druga dimenzija života dolazi. Nove avanture, nova mjesta, borbe, snovi, priče. Sve novo.

Da je drugačije, taj dan bila bih negdje na Via Adriatici. Gazila bih, prevrtala emocije i umirivala turbulencije u grudima. Naučila sam se nositi sa sobom. Do sada sam grčevito držala život u rukama; da me ništa ne iznenadi, da se svemu oduprem, sve rasturim i da sve stavim na svoje mjesto. Ovako sam, prepuštena silama nebeskim i zemaljskim, 19.08.2021. držala život u rukama – onaj pravi. Via roditeljstvo, status: početnik. Via Adriatica, status: odgođeno.

Do Tatjanine knjige ”Moja planina” trebalo mi je dugo. Kao što rekoh, godinu mi je po mjeri obilježila ona ”čovjek snuje, Bog kuje”. Čim je ekipa u kući zaspala, sjela sam za kuhinjski stol (što nikad ne činim kad čitam) i prepustila se. Nije prošlo dugo vremena, tamo negdje na petom danu, imala sam potrebu Tatjani poslati poruku i zahvaliti se na knjizi. Na njenoj priči, elanu, snazi i moći jedne žene. I na kiši emocija koja me oprala, izgužvala, sažvakala, pretresla, istumbala i umirila tu večer. Grad je spavao, moji veliki i mali u kući su spavali, a ja – ja sam šetala Via Adriaticom, uz Tatjanino štivo.

Žanr knjige: centrifuga emocija i fizičke snage

”Moja planina” je putopis Tatjane Šavorić o prehodanoj stazi Via Adriatica u zimskim uvjetima. Planinarka, alpinistica, medicininska sestra, supruga, majka, Zmajka – kako je dobila nadimak, prva je žena koja je to učinila sama. U samo 45 dana. Dan po dan bilježila je kilometre, iskustvo sa stazom, tehnikalije za buduće hodače i svoje emocije. Nije to običan putopis. Rekla bih, dnevnik, spomenar, album, scenarij za dobar film, vodič i – meni najdraže – zbir inspirativnih, mudrih i motivacijskih detalja (ili rješenja). Možda nisu u klasičnoj formi citata s društvenih mreža, ne vrište ja to mogu, hoću i želim već osvješćuju koliko smo maleni, a sposobni napraviti veliko, no važno je odazvati se izazovu, ustrajati, ne odustati ili gonjati, kako sama autorica kaže. Tatjana kroz putopis proživljava emocije i servira ih točno kakve one jesu, bez blagosti i umanjivanja, niti glorificira one sretne. Veselje je veselje, strah je neprijatelj, tuga, sreća, bol. Divno ih opisuje, a još ljepše, realnije se nosi s njima, što mi je dalo dodatano nadahnuće u čitanju.

Od Dubrovnika do Istre je 13 dionica staze. Predivna neukroćena priroda i naše bogatstvo bez premca Tatjana opisuje snažnim epitetima, ali ne veliča ih onako kako tekstovi o prirodi često znaju trpiti. S ogromnim ruksakom i još većim strahopoštovanjem prolazi Biokovo, Svilaju, Dinaru, Velebit, 1100 kilometara sve do cilja.

Moćno je kako bez ustručavanja Tatjana napiše da je pala, upala negdje, smrzla dlanove, podivljala, opsovala, dokotrljala se do ruba provalije. Kako je ponekad izabrala drugi smjer – i pogriješila. Staze, dugometražne šetnje, boravak u prirodi, planinarenje, planinarstvo općenito nisu isključivo savršeni trenuci kako ih većina predstavlja. Svaka kilometre duga dionica priča je za sebe; o šetnji, usponu, spustu, doživljajima, emociji i naposlijetku korak bliže sebi, ono po što je Tatjana na početku krenula. Neke dijelove sam i sama pohodila, pa je tako zornije i ljepše uprizorenje njenog hodanja stazom u mislima.

Staze su ljudi. I sve o ljudima.

Ono što me najviše dojmilo, a što Staza sama donese (kako Tatjana kaže) su ljudi. Na svakoj dionici, u svakoj situaciji, u neredu, veselju, hladnoći, šumi i pustopoljini, s hranom, voćkom, pivom ili zagrljajem. Ljudi su ono što ovu stazu čini živom, autentičnom i čudesnom. U svakoj dionici Tatjanu dočekuju osobe, poznanici i apsolutno nepoznati, slučajni (pod onu ‘imam ti čovika’) i ljudi s druge strane žice (mobitela) koji je hrabre, tješe kad je potrebno, guraju kad je teško i raduju se svakom prehodanom danu. Ljudi koji nikad nisu ni pomislili da će Tatjana odustati. Ljudi za koje je i ona sama odhodala stazu. A posebna čar je čitati imena ljudi koje više-manje nekako poznajem, koje sam upoznala kroz planinarenje ili sasvim slučajno.

Ljudi koji razume što je želja za prehodavanjem staze, koji pokazuju put, usmjeravaju i brinu se. I ljudi koji se raduju prehodanim kilometrima, priči, doživljajima, koji su i sami inspiracija. Oni koji su (možda) pronašli sebe i koji neizmjerno poštuju prirodu.

I ljudi poput mene koji drže njenu knjigu u rukama. Mi koji čekamo našu Via Adriaticu ili makar jednu njenu dionicu. Nama je Tatjana donijela sve ono što su njoj ljudi na stazi: ohrabrenje i motivaciju.

• 

• 

Dovela si me do Istre, Tatjana.

Kad je Tatjana koljenima taknula i rukama udarila o tlo Premanture, prethodno se zagrlivši s kćerkom, obuzele su me emocije ponosa i radosti. Znala sam da je uspjela u svojoj namjeri prehodavanja, ali drugačiji je osjećaj čitati njene proživljene emocije i misli. Kao da je mene nosila u tom ruksaku i dovukla me na drugi kraj Hrvatske, tako sam se osjećala. I to je ponovo rasplamsalo moju želju. Prehodat ćeš je, mrmljam u bradu, znaš da oćeš.

Dozvoli si ovo štivo ovu zimu. Ušuškaj se u toplinu doma i osjeti kako te grize hladnoća Biokova po stopalima, kako ti na ramena pada nevrijeme Velebita i miriše ti priroda Lijepe naše.

Mala žena, robusnog ruksaka na leđima, ogromne i zastrašujuće mentalne snage, spontanih i iskrenih rečenica, velike ljubavi za divnu našu zemlju, zaslužuje da pročitate njene, tvoje, moje, naše planine.

I nek su nam sretne svima, divlje stopalima i umirujuće duši. Sretne nam bile planine naše!

(11. prosinca, povodom Međunarodnog dana planina)

VIA ADRIATICA – Prvi long distance trail u Hrvatskoj. Od Istre do Dubrovnika u duljini od 1100 km, Via Adriatica je jedinstveni pješački put koji spaja prirodne i kulturne specifičnosti jadranskog podneblja. Više o tome čitaj ovdje i prati FB stranicu.