Svaki odlazak u prirodu atraktivan je na svoj način. Srcu uvijek drag, Pelješac je naša rehabilitacijska meka kamo volimo pobjeći na kraju godine i dočekati sljedeću.

Kao i prošle godine, plan za ovu je bio uspeti se u jutarnjim satima na dan Nove godine, sunčati se na vrhu, popiti kavu i ostatak dana odmarati negdje pored mora. Iako smo tada na vrh zaboravili ponijeti cukar i mliko, godina nije bila ništa manje slađa i zaslužila je veličanstven završetak.

Dan ranije, Ines je izvukla ponudu na stol za nas par: provesti i staru i Novu na Iliji. Nismo dvojili već smo bacili glave u potragu za vrećama, ruksacima i opremom, budući da u ovom posjetu Pelješcu nismo nosili svu planinarsku opremu sa sobom.  Tako smo sa sobom na dvodnevnu avanturu nosili poput mladenke – nešto novo, nešto staro i nešto posuđeno – ćaća je prekopao svoju opremu i dodijelio najpotrebnije.

O sv. Iliji

Iako nema status planine jer joj nedostaje svega desetak metara, izaziva strahopoštovanje i divljenje. Zmijino brdo, kako nosi drugi naziv, još iz vremena Ilira je, po pričama, ‘naseljeno’ vilama i božanstvima, orhanima, tencima i drugim nepoznatim bićima. Talijani su ga pak prvi prekrstili u Zmijino brdo, čime su ga opisali baš kako priliči – prepuno poskoka. Negdje u srednjem vijeku, legenda kaže kako su stanovnici Pelješca htjeli posvetiti brdo, sagradivši crkvu na samom vrhu i posvetivši je gromovniku sv. Iliji, a koji je – gle čuda – spustio salve gromova i uništio je. Vrh se izdiže za 961 m nad morem i otvara veličanstven pogled na greben cijelog Pelješca prema Mljetu, Korčuli, Hvaru i Lastovu a s druge strane na Neretvanski kanal i Biokovo.

Prema vrhu Pelješca može se doći iz tri smjera; Gornje Nakovane, Ruskovića i Bilopolja. Mi smo se odlučili za malo lakšu, jednostavniju, svega 2 sata dugu stazu iz Gornje Nakovane preko novog i starog doma do vrha jer da smo nosili tonu stvari za pravu feštu. Od okretišta Popišćet do kud se dolazi makadamskim putem, staza je dobro označena i vodi kroz makiju. Uz stazu, vidljivi su tragovi divljih svinja koji su doslovno sve raskopali pred sobom a u daljini se čuo topot divljih konja. Svega 40-ak minuta uspona stiže se do šumarske (lovačke) kućice, stare i nove čija je gradnja započela prije koju godinu. Nakon kratkog odmora, nastavljamo kroz prekrasnu borovu šumu sve do planinarskog doma, kamene kućice na 800 mnv koja je sagrađena 1908. po nalogu najvovode Karla von Habsburga zbog lova na čaglje.

U Staroj upoznati Nove

U dogovoru za dolazak na Iliju, do nas je došla vijest kako će još jedna, nama nepoznata ekipa slaviti doček u planinarskom domu. Nije nas obeshrabrilo, ali smo imali hrpu upitnika nad glavom. Vodila nas je misao kako nikako ne mogu biti loše društvo ako su odlučili prvi dan godine biti u prirodi.  Čim smo došli do kućice, dočekala nas je simpatična Marija, ostatak ekipe već je otišao u drva. Brzo smo se raspremili i bacili na posao, trebalo je pripremiti dom za večeru i noćenje. Budući da je dom u malo lošijem stanju, bez struje i agregata, imali smo svega par sati svjetlosti a hladnoća je već pomalo grizla za obraze.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Slučajnost katkad zna ispisati lijepu, inspirativnu priču i ako je vjerovati uzrečici da će godina biti onakva kako počne; polažem svoje povjerenje u nju. Svi naši upitnici nad glavom su lagano iščezavali kako smo se međusobno upoznavali i potezali klasično pitanje koga znaš. Dok su nebom parale crvene nijanse i dan je tonuo, u kućici  polako se podizala divna atmosfera, začinjena smijehom, zafrkancijom i pjesmom – jer gle čuda, ekipa sa susjednog otoka Korčule, iz malog mjesta Smokvica zapravo ima obiteljsku klapu (klapa Proćulić), pršte od talenata i odlični su pjevači i zabavljači. Dugo u noć se pjevalo, ispijalo domaće vino, slasno jelo iz vrsne Denijeve kuhinje. Šterike su se razmiještale po kućici kako bi bilo što više svjetla. Nešto božićnih ukrasa i lampica na baterije su našle svoje mjesto i davale posebnu čar. Razgovaralo se o protekloj godini, avanturama, najluđim dogodovštinama i smijalo se – o kako se lipo smijalo! U ponoć su se digle čaše, nazdravilo se zdravlju, dobroti, ljubavi, sreći i svim budućim uspjesima dok su vani tutnjali vatrometi, sijevalo je od juga s Mljeta pa sve do Lastova i Hvara u daljini. Tamno, čisto i vedro nebo prosuto zvijezdama je bilo fantastično. Čarobna noć i neopisivo lijep ulazak u Novu godinu s divnim ljudima.

Tu noć je vjerojatno nastalo
najmanje fotografija na našem foto-aparatu. I neka je! Bila je to noć za
uspomenu, za pamćenje i bijeg od silne stvarnosti svih društvenih mreža. Čast
na kameri su svega kratke snimke dijela obiteljske klape Proćulić. Oke su mi
zasuzile na njihovu izvedbu, meni do tad nepoznate U poju se mlada narančica
vije.

Do vrha!

Noć je bila hladna, svega par stupnjeva iznad nule. Borovina koju smo jedino mogli skupiti nije mogla dobro ugrijati prostoriju tako da se baš nismo naspavali. Stiskali smo se u imrpoviziranim krevetima, vrećama na stiroporu i daskama, pokušavajući barem ubiti oko. Nakon kave i doručka, upijanja prvih zraka u novoj godini, krenuli smo prema vrhu kratko kroz borovu šumu, potom preko kamenjara i krške goleti obrasle niskom travom i mediteranskim biljem. Na vrhu, 961 mnv nas dočekuju križ i zastava koje su vremenske nepogode već načele, ali i ostaci kamenja kapelice svetog Ilije iz 17. stoljeća. Iako nismo pronašli knjigu da se upišemo kao prvi planinari na vrhu u 2020., nismo bili razočarani. Lijepo vrijeme nam je omogućilo da s najšireg i najljepšeg planinarskog vidikovca upijemo svaki oku dostižan pedalj naše Hrvatske i zahvalimo na tom blagu.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Zajednička fotografija s vrha ostaje nam kao lijepa uspomena na početak nove, avanturističke godine i velika motivacija da nastavimo planinariti, upoznavati nove ljude i upuštati se u nove izazove. Bio je ovo drugačiji doček od svih do sad, prepušten samom sebi pokazao se savršen!

Hvala ti Bože na ovom miru, ljepoti naše Domovine i ovim mladim ljudima koje naša zemlja ne smije pustiti!

Od srca Vam želim zdravlja i mira u Novoj godini, dobrog društva i uspješnih trenutaka. Planinarima posebno želim zdrava i izdržljiva koljena!

Živjeli!