Neklasična priča o noćnom usponu na Troglav
Gotovo pola mjeseca držim Troglav duboko u grudima. Kao da nisam još dovoljno svjesna tog vikenda. Neš ti planinarenja. Neš ti uspona, kao da je nešto posebno, reći će većina (instant) planinara koji svakako neće razumjeti ovaj tekst. Takvi neka ga slobodno preskoče i tekstove o pravom planinarenju na Troglav nađu negdje drugdje. Ovdje ćeš pročitati o nekom drugom, životnom, Troglavu.
Povratak planinama: Svilaja i rođendanska zabava!
Početak lipnja 2022. godine pamtit ću po više doživljaja. Iako o većini neću (stići) pisati, ovaj mi je posebno drag jer napokon mogu reći: planine, vraćam se!
Čitajmo: Tatjana Šavorić – Moja planina
Od Dubrovnika do Istre je 13 dionica staze. Predivna neukroćena priroda i naše bogatstvo bez premca Tatjana opisuje snažnim epitetima, ali ne veliča ih onako kako tekstovi o prirodi često znaju trpiti. S ogromnim ruksakom i još većim strahopoštovanjem prolazi Biokovo, Svilaju, Dinaru, Velebit, 1100 kilometara sve do cilja.
Što su meni planine?
Povodom Međunarodnog dana planina umjesto klasičnog teksta o planinama ili nekom upisanom vrhu, odlučila sam se za jedan izazov: saznati što su meni planine. Duboko u sebi znam što mi planine znače, ali sam htjela pružiti priliku nekome da te osjećaje izvuče iz mene.
Tamo di sinje more ljubi… planinu!
Odlazak u planinu je povratak kući, kaže John Muir. Ja bih skromno dodala; odlazak u planinu koja izranja nad morem je povratak sebi. Tako bih u jednoj rečenici opisala dan proveden s Omiškom Dinarom.
Tamo gore si slobodan
Sredinu tjedna prepilio je praznik i činilo se dobro izvući se iz kolotečine, razgibati tijelo i um u prirodi, a Korijadulicu je trebalo počastiti rođendanskim izletom! Tražili smo samo sunce i dobru volju.
Tamo gdje se mjesečev obraz umiva u Jadranu – otok Pag
Nakon tjedan dana provedenih na Pagu, mogu reći da je plava boja dobila novu definiciju. Ušuškao se tako puderasti Pag u plavetnilo, duboko, kristalno more i u nebo od pamuka mekše.
Nadahnuće za kraj svibnja: staza Put života
Svibanj je ipak trebalo završiti nečim surovim, a ne kako sam jučer nadobudno strpala u objavu kako zatvaram sezonu Velebitom. Negdje sam čak izjavila kako sam se zaljubila u Velebit ispričavajući se voljenoj Dinari, zaboravivši pri tom kako u kalendaru imam zapisan izlet s Ankicom baš na Dinaru, doduše Omišku. Kako je tek pokazala zube prvih sat vremena! Koljena će pričati narednih dana, sigurna sam.
Izlet bez plana i prvo službeno ptičarenje!
Preživjeli smo sve što se od nas tražilo. Dobro, možda i malo više od toga jer nam je u travnju upisan Mokkin bliski susret sa zmijom. Bilo je vrijeme obuti gojzerice, uzeti fotić i ravno u prirodu!
Kako izgleda jedan dan na terenu – Dinaro, vraćam ti se!
Nakon što se dogodio prelazak iz dugotrajne komforne zone u novu, dinamičniju i apsolutno neobičnu sredinu, znala sam da me čekaju novi izazovi. Kako su rasle aktivnosti, tako su se stvarale i nove prilike. Jedna od njih je bila prvi terenski obilazak Dinare u siječnju.