svoje stvaralaštvo započela sam običnim blogom. iza mene je nekoliko godina pisanja o dogodovštinama, izletima, planinarenju ali i živopisnih, osobnih priča. objavljeni tekstovi dio su mene i nikako ih ne želim odložiti u ladicu.
ostavljam ih ovdje, u nadi da ćeš ih čitajući, još jednom oživjeti.
vjerujem kako se neću tako lako odreći bloganja, pa će se ovdje naći i novih tekstova kroz koje ćeš me sigurno moći još bolje upoznati.
Akcija ”Razmijenimo knjige: Neka se i dalje čita!”
Kao hrčak zajedno s djecom skupljate slikovnice, dječje knjige ili stripove i sve police su vam zauzete, a želite pročitati još uzbudljivih pustolovina, ili ne znate gdje biste s knjigama koje ste prerasli? – Vas tražim! Ako kod kuće imate knjige, slikovnice ili stripove koje ste pročitali i sada skupljaju prašinu, a željni ste novih
In memoriam alkar Joško Milošević: Zauvijek šaptač konjima
Oštrog pogleda, naučen na red i disciplinu, Joško Milošević morao je popraviti sve što može u radu s konjima i psima. Ponekad i s ljudima. Iako u alkarskoj vitrini ponosno stoje dvije Čoje i Alka, o toj slavi je najmanje za života govorio. Josip, Joško ili Josko kako su ga od milja zvali, otišao je
U SUSRET 307. ALKI: Namještač alke Josip Joko Runje
Na svaki znak trube, Josip Joko Runje, sklonit će se na lijevu stranu trkališta i svu pažnju, pa i da s neba kugle padaju, držat će na obruč koji Sinju znači sve – Alku. Do duše, pa i da padnu kugle ili da Joki dvaput zavežu traku preko očiju, on će uvijek znati u šta je alkar pogodio.
Neklasična priča o noćnom usponu na Troglav
Gotovo pola mjeseca držim Troglav duboko u grudima. Kao da nisam još dovoljno svjesna tog vikenda. Neš ti planinarenja. Neš ti uspona, kao da je nešto posebno, reći će većina (instant) planinara koji svakako neće razumjeti ovaj tekst. Takvi neka ga slobodno preskoče i tekstove o pravom planinarenju na Troglav nađu negdje drugdje. Ovdje ćeš pročitati o nekom drugom, životnom, Troglavu.
Povratak planinama: Svilaja i rođendanska zabava!
Početak lipnja 2022. godine pamtit ću po više doživljaja. Iako o većini neću (stići) pisati, ovaj mi je posebno drag jer napokon mogu reći: planine, vraćam se!
Svilaji za 100. rođendan: Boris Buljan
Ispred njega veliki smeđi rokovnik. Pažljivo vrti stranice i na svakoj se zadrži pogledom punim poštovanja. Tek kasnije, otkrit će mi zašto su toliko važni rukom ispisani retci. Nisam ni slutila kako ću se za čas vratiti gotovo sto godina u prošlost i planinariti kroz vrijeme s barba Borisom.
Slavimo Međunarodni dan dječje knjige!
Proslavimo Međunarodni dan dječje knjige odličnom DIY idejom!
Turist u svom gradu – s Eleonorom!
Dok čekamo da vremenska prognoza bude na našoj strani za šetnju prirodom ili planinarenje, iskoristili smo edukativnu akciju Turist u svom gradu, povodom Međunarodnog dana turističkih vodiča.
Ovako pamtim Božić: nostalgija i nove generacije
Potraga za božićnom pričom svodila se na lajkanje i srca, poruke podrške u traganju i svega nekoliko komenatara o potencijalnim sugovornicima kao i komentari kako je lijepo što netko želi nešto zapisati. Dio krivice je i na meni, čekala sam čudo o Božiću, ni ne sluteći kako priču već imam
Čitajmo: Tatjana Šavorić – Moja planina
Od Dubrovnika do Istre je 13 dionica staze. Predivna neukroćena priroda i naše bogatstvo bez premca Tatjana opisuje snažnim epitetima, ali ne veliča ih onako kako tekstovi o prirodi često znaju trpiti. S ogromnim ruksakom i još većim strahopoštovanjem prolazi Biokovo, Svilaju, Dinaru, Velebit, 1100 kilometara sve do cilja.
Nikad ne odbij slatko – ni slatke priče: Ankicin slatki svijet
Prije nego sam krenula tipkati ovaj tekst, pod ruke mi je došla rečenica; Ako su oči ogledalo duše, onda su ruke definitivno izlog. Negdje ću je pospremiti i redovito se podsjećati svaki put kad upoznam divne talentirane i radišne osobe.
Škafetini djetinjstva: Tako pamtin Božić
Da ti baba kaže, taman šta ću pitat ko se čega sića ne bi li probila led, skromno se živilo. U neimaštini, al se za Božić uvik nekako imalo. Moralo se, makar se dililo međusobno.